KATARINA KRALJICA BOSANSKA

katarina kosaca

Kada je kraljeva glava pala 1463.kleknula je Bosna pred sultanom,a još je uzgor ostajala (donja)Hercegovina.Tad i kraljeva maćeha,nesretna kći Kosača,Katarina,preko Konjica ne ode u još slobodan Blagaj nego u Duvno,a iz Duvna u Dubrovnik.Vidjela je kako popadaše bosanski gradovi poput lišća u jesen,vidjela je nebrojeno naroda zapalog u roblje,vidjela je patarenske skupine što su u beskrajnim redovima ulazile u prostor Božije milosti izgovarajući riječi Ešhedu la illahe illelah,Muhammedan resulluhu ve abduhu.Nema boga do Boga(Jedinoga),Muhammed je Njegov poslanik i prijatelj.Vidjela je,među zadnjima što negdje odlaze,kako sultanovi dvorjani razgovaraju s njezinim sinom i kćerkom.Zašto je kraljica otišla iz Bobovca samo sa svojom pratnjom,koju su u Dubrovniku pedantno zabilježili po imenima i prezimenima,baš one koji će je pratiti i nakon napuštanja slavnog Grada!Kako je mogla i pomisliti počinuti u Gradu što se tresao od ratne groznice,od silna straha kad dužd  objavi vijest da se Bič božji primakao do samoga Blagaja,sultan je udarao,a Vladislav odbijao!?

Ne prođe dugo,pa se zlosretna kraljica domognu Rima,i nastani se u njemu,moleći Boga da ublaži nesanjane kretnje sudbine svoje djece za koju neki tvrde da su ih Turci oteli,a neki da ih je otpremila najmlađem bratu Stjepanu u Istanbul,u kojem je postao miljenikom same kuće Osmanove!Na dvoru El Fatihovu zapanjila je njegova blistava karijera-a kako i ne bi:uz znamenitu „hercegovačku pamet“ i duh vrelog šarma,potrudio se osvojiti i srce same sultanije,kćeri moćnoga padišaha!Iznenada,pred cijelim svijetom izroni njegovo sjajno novo ime:Ahmed paša Hercegović,zet sultanov!
U kraju mjeseca maja,dana 22,1466.godišta,između zidina Novoga,odlazila je duša neobičnog čovjeka,snažnoga,gotovo vizionara,ali i silnika zrelog srednjovjekovlja,zavodnika i sladostrasnika,hercega od sv.Save proglašenog,onoga što jest hercegovinu oblikovao i nad bosnom podigao,ali upravo i zbog toga raspadu kraljevstva bosanskoga na svoj presudan način pripomogao.oko njegove smrtne postelje stajali su mitropolit miloševski David i gost Radin,patarenski starješina koji je tako sretne dane bosanskoga bogumilstva završavao gledajući i svjedočeći gašenje velike,čudesne i slobodoumne ideje koja se opirala neljudskom,a poticala blagost i skromnost.Zato su im iz obje crkve vadili srca i rezali jezike.Vadili i rezali-i tim se hvalili.“Puni duha Božjeg i samilosti u ime Boga“.I on,gost Radovan,napisa testament(„ne znajući svršenje životu mojemu“),u gradu Dubrovniku,krajem smrtne hercegove godine.Ostavi gost Radin svoj teški poklad,taj krupni bankovni ulog tako rječit i golem:što se to,na kraju balade desi s nekoć skromnim i sirotim,posnim i mrsnim,čistim i prečistim…
A kraljica bez kraljevine?Pribavila je kuću u Rimu,bila je blizu crkve sv.marka,i u nju uselila sa svojom pratnjom.Evo prozivnika tog tužnog izbjegličkog  zbora:Radič Ivana Klešić,Juraj Nikole Čubranić,Abraham Radić,Pavla Miroslava Mirković,Jelena Ivana Semković,Marija Jurja Mišljenović.Kažu da je živjela vrlo tiho i vrlo skromno,najposlije da se razboljela „vrlo teško“,pa da je sastavila svoju oporuku(20.listopada 1478.) raspodjeljujući ostatke kraljevskog sjaja dvorjanima i dvorkinjama koji su je vjerno pratili i služili u grkom okusu izbjeglištva.Umrla je pet dana kasnije,petnaest godina nakon što je,bježeći iz Bobovca,zauvijek napustila narod kojem je bila draga kraljica i svoju jedinu domaju,prepuštajući sve živo u njoj njihovoj vlastitoj sudbini.
Na nadgrobnoj ploči u crkvi sv.Marije Aracoeli svako može vidjeti njezin urezan lik i može pročitati o kome je riječ,kojemu je narodu bila kraljica i čije je narodno ime na ploči tvrdo uklesano,na jeziku latinskomu i jeziku bosanskome:
DOM
Catharinae Reginae Bosnensi
Stephani ducis santi sabbae sorori
Et genere Helene et domo principis
Stephani natae Thomae regis Bosnae
Vxori qvanrum vixit annorum LIIII
Et obdormivit Romae anno Domini
MCCCCLXXVIII die XXV oteobris
Monumentum ipsus scriptis positiv
Ili
Katarini kraljici bosanskoj
Stipana hercega od svetoga Save
Od poroda Jelene i kuće
Kralja Stipana rojeni Tomaša kralja bosanskoga ženi
Koja živi godini 54
I preminu u Rimu na liti gospodnja 1478.,na 25.oktobra
Spominak nje pismom postavljen.

Izvor:I.Kajan-Tragom bosanskih kraljeva

1960 Posjeta 1 Posjeta danas