SPASITELJ I CRVENA PUTOVNICA

AnteGranic2

 

Napisao : Ante GRANIC

–    Nista nije uzvisenije od samilosnog Allaha » !
Tako pise iznad kreveta
Mirzeta Mostarca , mog iskrenog drugara , koji je dosao u Pariz prije vise
od pedeset proljeca , ljeta , jeseni i zima – i nikada se nije pomakao iz
Francuke , a daleko od Mostara – iz kog je ovdje stigao… “priko grane”!
Svi koji su bjezali “priko grane” bjezali su bez pasosa , samo je Mirzet
bjezao – sa vazecom putovnicom .

.
–    Kud te je djava nosija sa putovnicom « priko grane » , sto nisi lipo ko
    covik prisa grancu , ima si pasos – ne bi te vratili ?…! Pitam .
–    E , moj covik : u srcu Allah , u ruci putovnica…to je zanimljivo , znam .
I to – crvena putovnica !…Ali , to je duga i druga prica… ! Na vrhu
Alpa , kaze meni nas vodic :
“ Nije to pasos , to je putovnica…putovnica – govori rvacki , ili…!
Ti moras govoriti rvacki , jer si ti – rvacko cvice !”…
.
   Tako je pocelo , dragi citaoci . Pa Vi sad citajte dalje , ako vas zanima !
.
OCI  U  OCI  SA  KOMANDIROM  MILICIJE – LICNO !
.
Bijase covjek svojeglav , Mostarac . Volio je  pricati viceve , ali upozoravati
i na grijehe . Kad su Mostarci podigli spomenik magarcu na Tepi , on je –
u gluho doba noci , napisao ispod spomenika : «  Osman Pirija podigo
sam sebi spomenik « !…A Osman Pirija bijase NEKO u Mostaru , i to ono
kad nije bilo onoga « netko » . Tako je Mirzeta Mostarca probudio telefon , haman samo sto je zaspo .

 

Telefon

–    Alooo !…
    Alo…je li to Mirzet-aga ?…Slusaj aga , da si se sutra u dvanest nula
  nula nacrta u stanici milicije , srdacno te ceka komandir  – l i c n o !
–    Ma…sta je sad , kakva milcija – spavam…sta sam ja skrivija , Allahu dragi ?
  – Slusaj Ti stara ptico : Ostavi ti Allaha dragog na miru !…
    Nego , ponesi Ti  deku , donji ves duplikat , cetkicu za zube i lancun ,
    a za svaki  slucaj ponesi i kasiku , i ne zaboravi pasos …Kais i pertle
od cipela ostavi doma…!!
.
–    – Ma…ma…! Ma , covice…kakva milicija ?…
     –   Nemoj mi « mamat » – jesi li Ti mene dobro cuja , ili  da ti  ponovim ?
–  Cuja san , druze komandire , cuja…sutra – u dvanest nula-nula !
.
  Tacno u dvanaest nula-nula Miraza se javio dezurnom u stanici milicije .
– Sidi , druze Mirzaga , eto se i kafa pusi…hoces li cigaru ?
         Mirzet se smete , ne zna sta da kaze i okrenu na –   l i s k a n l u k :
–    Ja bi radije konjak , kafu ne pijem , druze komandire – nasali se .
–    Najprije sidi , raskomoti se . Dobit ces Ti i konjak i cigare ,
    kafu…i rucak koji serviramo tacno u podne !…Onako , aginski rucak !
.

dvanest

I komandir izvuce iz ladice jednu ovecu fotografiju i baci je ispred
Mirzeta . Mirzet iskolaci oci . Bio je to on , kako pise parolu ispred
Spomenika “ Osmanu Piriji” !… Fotografija je bila  carobna .
Na njoj se cak vidio pun mjesec , rasejavajuci zlatastu mjesecinu , koja
je padala po spomeniku magarcu na Tepi – i slabo vidljivom covjeku koji nesto pise !
.
Soba se zamraci ispred ociju Mirzeta Mostarca . Komandir kucka po stolu .
Tisina , mrtva tisina – kao da je posljednja .
Zatim komandir udari sakom o sto – poskocise fildzani , olovke , gumice…
Papiri se rasprsise po podu . Mirza u strahu otvori oci . Iznad njega je bio
komandir milicije , ljut kao ris! Komandir zatim  pokuca  na vrata iznutra ,  
vrata se otvorise i dezurni milicionar udje u prostoriju , pozdravi – i stavi  Mirzetu – lisice na ruke .
.
– Taaako ! Sedam dana , bice dovoljno . A sto se jedinog obroka tice , on
ce , zaista , biti serviran tacno u podne”…Zatim komandir pridje Mirzi ,
 podize mu bradu uvis da ga gleda pravo u oci i doda :
– Zapamti : rucak je tacno u podne – a kad je podne , to JA odlucujem !
I uzmi ovaj fotos – kao uspomenu” …
.
Tako je Mirza – beg dospio u samicu .
Istoga dana , poslije isljedjenja , dopremljena su jos trojica . Oni su znali ,
    ali nisu dojavili . Njima je ofikareno petnaet dana , i to u  « hotelu » gdje se
rucak dijeli tacno u podne . A kad je podne….to odlucuje !…
.
Mirza je pusten sutradan u 02 sata i 42 minute , tacno u vrijeme kad je ,
prosle noci , piskarao po spomeniku magarcu na Tepi !

kenjac

SPASITELJ I CRVENI PASOS
.
Naviru mi vec ispricane price Mirzetove . One su , po prvi put , nastavile
zivjeti i u njegovom sobicku , tu u blizini znamenitog groblja Per la Sez !
U Parizu .
.
Naime , prvi put nakon pedesatak godina – Mirza me pozvao , privatno .
–    Skini te cipeletine – valjda te je bar  tomu Bosanka naucila” ! Rece .
–    Pertle ne skidaj , nije ovo haps” !… Doda !
.
Sobica mala , uredna – zidovi u cetiri boje : crvena , bijela , plava i zelena .
Na zelenoj strani zida – veliki , zlatni okvir od najboljeg drveta ( od poda do plafona ) , a u sredini zeleng zida – dva reprezantativna okvira kao da su za slike Luvra , a okviri su uljepsani sa laznim dragim kamenjem u tri reda .
.
Jedan malo deblji , i u njemu stoji knjiga : MUHAMED (a.s.) I KURAN ,
drugi iste velicine , a u njemu crveni pasos , otvoren na strani sa fotosom
Mirzetovim ( kopija) na A3 . Drugi  i z l o z a k – otvorena , ( original) , samo prva i zadnja stranica – korice pasosa – boje crvene .
……….

ant

Zatim krevet , uredno zastrt , a  iznad njega zlatnim slovima na zelenoj podlozi izvezeno : NEMA NISTA UZVISENIJE OD SAMILOSNOG ALLAHA !…Na podu cilim sa nekim turskim sarama , za koga Mirza tvrdi
da je donesen iz – Meke , zatim  fotos stare zene koja razvlaci jufku – uspomena na Mirzetovu majku , i fotos covjeka koji pusi nargilu – uspomena na oca , koji je umro – «  od pretjeranog pusenja » .
Tako bar Mirzet kaze .
.
Zatim : mali stolic sa papirima . Fes , crven , objesen o zid .
Bakreni servis za kavu , sa fildzanima . Brojanice .
Secer , lokumi i rahat lokumi . Jedna olovka , koju Mirza zove lapis .
    Zatim , maketa starog mosta , napravljena od —  s i b i c a .
     Policijske lisice za hapsenja , objesene su na dugom ekseru , sjaje se .
Mala kuhinjica zastrta , i cetiri metra za setnju – od kuhinje do prozora .
Potom , dvije stolice , i ja i Mirzet – dakle… komada dva !..
.

fildzani

 

Cim je stigao u Paris , odmah je poceo raditi i “na ulici” ! Sve on zna o
automobilima…kad god dodjete na Menilmontant – njega cete naci kako
se vrti oko nekog auta . I ja sam danas dosao da mu ostavim auto , kao i
godinama ranije , da ga odveze na tehnicki pregled , dok ja nesto radim .
Pedeset godina klijantele , nije mala stvar !..Van radnog vremena .
.
–    Bogami cu o tebi napisati pricu “- kazem Mirzi . On se uzjoguni :
–    Nemoj , Bogati , citam ja tvoje pisanije…interesantno jeste , ali je bas
 dobro « zacinjeno » tvojim  maslom – pa se coviku cini da je sve to tako…
Ti , brte , pises kako bi ti volija da je tako – a ne kako jeste « !…
Nego , da ja tebe nesto upitam : hoces li da nesto procitas iz ove knjige” ?
I ne cekajuci odgovor , vadi iz okvira knjigu “Muhamed ( as ) i Kuran” .
.
.
STVORIO  SAM  VAS  RALICITE !…
.
–    Ev , ev ovo naprimjer !…Procitaj :
Citam :
.
“ Univerzitet u Kordobi i drugim velikim gardovima , bili su cesto pod
nadzorom JEVREJA i nestorijanaca , jer su se tadasnji muslimani drzali
Muhamedove  a . s . izreke : DA DRUSTVU COVJEKOVOM MNOGO VRIJEDI  ISKRENO ZNANJE , BEZ OBZIRA OD KOGA DOLAZI “!
.
Tako Bagdatski kalifa Me Mun pise vizantiskom caru Teofilu i moli ga
da dopusti Lavu Matematicarau da dodje u Bagdad .
.
– Neka , kaze umni kalifa , razlika RELIGIJA NE BUDE RAZLOG DA
ODBIJES MOJU MOLBU ! UCINI ONO STO BI UCINIO PRIJATELJ
PRIJATELJU, A U NAKNADU TI ZATO DAJEM STOTINU FUNTI ZLATA – I VJECNI SAVEZ I MIR “ ! ( Knjiga Muhamed a.s., i Kuran ,
Izdanje 1.931 – strana 30 ).
.
– E…moj pajdo !…Ima cetiri stoje godina , a mi danas : “istocni Mostar ,
     zapadni Mostar”…U istocnom kazes : “Ja san Ante” – a balavac kaze :
MRS NA ZAPAD.…na zapadu Mostara kazes : Ja sam Mirzet , a oni tebi : MRS NA ISTOK !…A zvono haman pocelo , cuje se i ezan!…A BULEVAR pust , kao da prolazis Saharom !..I Ti sada mene pitas – zasto ne dolazim
u Mostar !…
.

Hajd , vidi ovo … I – procitaj :
Citam :
.
“ Kordopski islamski univerzitet u Spaniji , skolovao je cak i jednog Papu !
A U DRUGOJ POLOVINI PETNAESTOG STOLJECA , KARDINAL i
GLASOVITI INKVIZITOR KIMENES – SPALIO JE NA GLAVNOM TRGU U GRANADI – OSAM HILJADA ARAPSKIH RUKOPISA “ !…
.

 

.
Mislim nesto : Boze – da te paljevine nije bilo , kakvo bi danas dodatno
bogatsvo imao i znameniti muzej LUVR ?!…
.
–    Evo , procitaj jos ovaj ajet broj 51 i reci da li se u njemu krije misao iz
    KUR ANA “ Svorio sam vas razlicite da se takmicite u dobru «, a onda
    ja idem na radju , a ti – brisi !… B r i s i !
–    Procitao sam ja to sto puta – kazem !
.
–    Hajde nos te djava – ti sve znas !…Sta ga god ko pita , ON sve  zna !..
–    Ne znas Ti nista !…
         Sta si dosa kod mene kad sve znas !
        Dobro te zovu VELECASNI , sad cu te ja zvati – i EFENDIJA !…
–    Pa , efendija znaci GOSPODIN – kazem .
    Mirzet ustade : Eto i to znas !… »Mrs na zapadni …
    NA –  z a p a d n i i i …!
.
    I smije se zaraznim smijehom , lijepljeci veliki poster slavne glumice HUREM , iz serije o Sulejmanu Velicanstvenom – u koju je , kaze , jedino zaljubljejn . Portret je stvarno impresivan … Naprosto osvjezi sobu !

hurem

NA  RASTANKU :  OSTAH BEZ CIPELA !
.
Zazvoni mobitel i Mirzet se javlja : JA !… Ja , brate – jesan ja san !…
Jesan , ja san – ko ce drugi biti ?!…Dosa si na tri gume ?…Uh !
.
–    Ma kako ti je pukla guma , covice…kako ti vozis… di si Ti ?…Hajd
eto mene …Odma dolazim!…Ma –  idi na sastanak i kljuc ostavi u onom
kafeu priko pata – i idi di oces , i vrati se kad oces…Ma sta te briga sta ja
radim…dosa mi Antara pa zajebava !…Ma jok…sta ces ga gledati , nego brisi : ako te Antra takvog vidi – opisat ce te ! Opi-sat-ce-te ! I to kakav
nikada nisi bio !…Antara od svacega napravi pricu , a da je bar istinita
ni po jada !.. U Antarinoj prici neces ici na nogama , nego na rukama » !
.
Izlazimo , Mirzet zakljucava vrata .
–    « Pa di su ti cipele ?…i s p a r i l e !…Ja sam ti reka da skines cipele , a ne da ih ostavljas na stepernistu , nego da ih uneses u sobu…eto ti sad…
    Ne trazi ih – nikad ih neces naci « …
    I ode – ne okrenu se !…
.
–    Vidim : nema mojih cipela …Mirza mi porucuje , trceci niz stepeniste :
–    « Eto , vidis da sve ne znas , a pedeset si godinica sprdija u Parizu…eh !
    Ovo je Paris dvadeset , nisu ovo Jelisejska polja ! Sad se snalazi » !…
I nestade ga i iz prizemlja !…
.

cipele

.
ZAKLJUCAK – UZ POLICIJSKE LISICE
.
Ostadoh sam – u carapama !
Sjedoh na stepenik i mislim :
Prije  pedesetak godina , komandir milicije je otpustao Mirzeta .
–    Ti si u nas zaveden kao ” Mirzetbeg” . Ove lisice koje smo ti stavili na
     ruke – uzmi za uspomenu . Dobro ih cuvaj – da te opominju .
   A ako te budemo drugi put zvali –  ponesi i njih !
    I evo Ti vizitkarta , ako zatreba . Mislim , ako nesto vidis protuzakonito!
    Evo i pasos . Sad mores priko granice , legalno” !…
.
Mirzet podize glavu . Kroz prozor se kocoperio Stari most , kao spomenik .
.
Uz stisak ruke i uperenim kaziprstom lijeve , komandir doda :
 – I jedno pitanje , Beze : Bi li ti , volio da se vise ne vidimo ?
–     Bi , rece iskreno Mirzet , stavljajuci poklon – policijske lisice u dzep .
–    E , to…to ! To i ja zelim : Da te moje oci vise nikada ne vide !…I brisi !
    B r i s i !…
.
–    Na izlasku – ugledah prodavnicu cipela . Od Mirzeta ni traga .
    Bogati , prodavnica cipela – ko narucena !…
Sa starog mosta se cuju glasovi : Oooo – ruk !…Oooo – ruk !
To se skakaci strmoglavnjuju u Neretvu !
.

stari

( Ante GRANIC :
Zapis iz serije
PRICE IZ PARIZA
Promajna , Septembra 2.014. )
 

 

 

 

1883 Posjeta 1 Posjeta danas