MEŠA SELIMOVIĆ

bosanciPametni su ovo ljudi.Primaju nerad od Istoka,ugodan život od Zapada,nikud ne žure,jer sam život žuri,ne zanima ih da vide iza sutrašnjeg dana,doći će što je određeno ,a od njih malo šta zavisi,zajedno su samo u nevoljama,zato i ne vole da često budu zajedno,malo kome vjeruju,a najlakše ih je prevariti lijepom riječi;ne liče na junake,a najteže ih je uplašiti prijetnjom;dugo se ne osvrću ni na što,svejedno im je što se oko njih dešava,a onda odjednom sve počne da ih se tiče,sve isprevrću i okrenu na glavu,pa opet postanu spavači,i ne vole da se sjećaju ničeg što se desilo,boje se promjena jer su im često donosile zlo,a lako im dosadi jedan čovjek makar im činio i dobro.

Čudan svijet,ogovara te a voli,ljubi te u obraz a mrzi te,ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge poslove,živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjača i kada.

Zli,dobri,blagi,surovi,nepokretni,olujni,otvoreni,skriveni,sve su to oni i sve između toga.

A povrh svega moji su i ja njihov,kao rijeka i kaplja,i sve ovo,što govorim kao o sebi da govorim.

Radije sam pristao na svoju štetu nego na tuđu…

To me često stajalo spokojstva i sigurnosti,ali sam uvijek više volio da budem prevaren,nego pokvaren,više sam volio da ispadnem naivan nego surov…

933 Posjeta 2 Posjeta danas